UDRUŽENJE NAUČNIH I STRUČNIH PREVODILACA SRBIJE
REPREZENTATIVNO UDRUŽENJE U KULTURI

EXTRA VRH JUŽNOG POTOКA!?

EXTRA

Najčešće se upotrebljava u složenicama koje su postale od njega i od drugih reči (stranih i domaćih), npr.: ekstravagantan, ekstraordinaran, ekstravertan, ekstramentalan, ekstraprofit, ekstraparohijalan, ekstraskroman…, ali i u rečenici, kao prilog, o čemu govori svaki rečnik stranih reči (v. M. Vujaklija, Leksikon stranih reči i izraza, Beograd, 1954), dok je jednotomni Rečnik srpskog jezika MS (2007) navodi i kao prilog, i kao nepromenljiv pridev. A svi ti rečnici navode i nizove srpskih reči koje značenjem odgovaraju tom «čudesnom», toliko privlačnom ekstra. Među njima navode i prideve (zaseban, odvojen; poseban, naročit, izvanredan, izuzetan) i priloge (zasebno, odvojeno, posebno, naročito, izvanredno, izvrsno).

Masovna osamostaljena upotreba ovog prefiksioda, u proteklih nekoliko godina, međutim, pogrešna je. Naravno, ne zbog masovnosti, već zbog toga što ako izgovorite samo pomenuti prefiksoid bez dela na koji se odnosi (kao npr. dobro, loše, zanimljivo, nezanimljivo i sl.) – dajete nekome nepotpun iskaz. A to što ste za svaku vašu rečenicu, kada ga upotrebite kao prilog (pridev), umesto neki iz celog niza domaćih priloga (prideva), sa sasvim preciznim značenjima, uzeli baš njega – sigurno rezultira osiromašavanjem jezika.

Sa druge strane, u novinarskom opisu scene u kojoj pevaljka, posle «tezge» odrađene u nekoj gastarbajterskoj diskoteci, primajući honorar uz tapšanje po pozadini kaže: «Extra gazda! Ima dođem opet!» – nećemo se ni truditi da je ispravimo jer je njen iskaz, samo iskaz, potpuno opravdan u tom kontekstu, jer je ona predstavnik određene subkulturne grupe čiji žargon ne podleže gramatičkim, niti bilo kakvim pravilima.

VRH

Zamislite sledeću situaciju: Čekate prevoz na stanici, poodmakla noć, zagledani u ulicu. Iz jednog pravca dolazi automobil, Audi TT, recimo, a iz drugog Chrysler Crossfire. Zaustavljaju se ispred vas, jedan pored drugog, otvaraju se prozori, vozač jednog automobila pruža drugom poveliki svežanj novčanica, a ovaj mu za uzvrat daje paket sumnjivog saržaja uz komentar: «Roba ti je vrh, brate!».  Zatvaraju se prozori i svako nastavlja svojim putem, stiže vam prevoz. Ponovo nema ni jedne zamerke, u govornom smislu, naravno. Nelegalna trgovina je problem policije. Ali ako vam prijatelj ili prijateljica koji studiraju, recimo ETF na pitanje kako je bilo na žurci ili u biskopu, na predstavi… odgovore: «Vrh!», ne oklevajte da im odgovorite pitanjem: «Кakav vrh?», «Vrh čega?»,  «Nisam te dobro razumeo/la, objasni mi detaljnije ako možeš?»

Pošto će i preterana upotreba reči sa figurativnim značenjem, kao što je ovde upotreba reči vrh, s vremenom dovesti do osiromašavanja jezika i redukcije vokabulara, koja nam nikako nije potrebna, po mom mišljenju, a vama ostavljam slobodu da birate.

JUŽNI POTOК

Dođosmo na kraju i do «južnog potoka», ili tačnije «Južnog potoka», jer je reč o imenu određenog objekta (u projektu). U jutarnjem programu jedne beogradske televizije gost je bio potpredsednik srpske vlade, i govorio je, između ostalog, o ruskom gasovodu koji bi trebalo da prođe kroz Srbiju, za koji je umesto sintagme južni tok (ili Južni tok) koristio potpuno pogrešnu sintagmu južni potok! Кada govornik ruskog jezika kaže Юžnый potok, nije napravio nijednu grešku (jer u njegovom jeziku, u konkretnom kontekstu o kojem je reč – potok znači ono što u srpskom znači tok!), a kad govornik srpskog jezika, prevodeći s ruskog, umesto tok kaže potok, razlika će biti suštinska. Ovaj slučaj je daleko ozbiljniji od prva dva jer je akter potpredsednik vlade, a ne pripadnik neke od ranije pomenutih subkulturnih grupa za koje pravila, pa i jezička, ne postoje. On je član visoke državne ustanove, čiji javni nastup mora biti u skladu sa propisanim, moralnim, etičkim… i – jezički normiranim pravilima.

Jedan savet – budite ono što jeste, uvek, i u govornom smislu. Složićete se da bi bilo glupo da čujete kako vuk mijauče.

Autor članka:

Scroll to Top